POVIJEST GRADITELJSKOG ŠKOLSTVA U ZAGREBU



Druga polovica XIX. stoljeća u znaku je industrijalizacije Hrvatske. Gradovi poput Osijeka, Rijeke, Splita, a posebno Zagreba, postaju središta industrije i počinju oblikovati svoje industrijske kvartove. Otvaranje tvornica doselilo je u gradove nove stanovnike koji grade svoje kuće, čime se gradski prostori šire na dotada poljoprivredna područja. Ove promjene utjecale su i na potrebu stručno osposobljenih majstora, posebno za graditeljska zanimanja. Inicijativu za otvaranje Obrtne škole u Zagrebu potaklo je Društvo umjetnika koje je okupljalo znamenite javne i kulturne osobe Zagreba i Hrvatske. Svoj zahtjev podnijeli su Kraljevskoj i zemaljskoj vladi Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. 9. listopada 1882. Zemaljska vlada donijela je naredbu o osnivanju Obrtne škole, a 11. studenoga iste godine odobrila je njezin plan i program rada. Nastava u novoosnovanoj Obrtnoj školi započela je 17. studenoga 1882. godine.U prvi razred prve školske godine 1882/1883. bilo je upisano 20 učenika: 7 stolara, 7 bravara, 4 klesara i 2 kipara. Kasnijih godina broj učenika je rastao, ali su se uvodila i nova zanimanja za koja je bilo potrebe na tadašnjem tržištu rada. Prvu školsku godinu Obrtna škola provela je u zgradi na Dolcu. Kasnije se selila na različite lokacije po gradu. 1891. godine otvorena je zgrada na današnjem Trgu maršala Tita koja je izgrađena prema projektu Hermana Bollea. U njezinom kompleksu nalazila se Obrtna škola s đačkim domom i Muzej za umjetnost i obrt. Obrtna škola, odnosno Tehnička srednja škola u ovoj zgradi djelovale su od otvorenja 1891. do kraja Drugog svjetskog rata 1945. godine. Danas se uz Muzej nalazi i Škola za primijenjenu umjetnost i dizajn.

Nakon Drugog svjetskog rata naša Škola bila je jedno kraće vrijeme u smještena zgradi današnjih gimnazija u Križanićevoj ulici 4. (od 1945. do 1947. godine). Od 1947. godine pa do izgradnje Građevinskog centra u Sopotu 60-ih godina prošlog stoljeća, Škola je dijelila prostor s ostalim tehničkim školama u Kalićevoj ulici 7. Godine 1959. započela je gradnja građevinskog centra u Sopotu. Projekt za Centar izradili su arhitekti Ivo Kordiš i Grozdan Knežević. Gradnja je trajala u etapama desetak godina. Centar je zamišljen kao jedinstvena ustanova koja objedinjava sve odgojno-obrazovne institucije vezane za graditeljstvo. U 9 zgrada smještene su srednje škole s različitim graditeljskim zanimanjima, učenički dom, te viša škola za graditelje. Prvi učenici u Centru s nastavom su započeli školske godine 1963./1964. Nakon završetka gradnje Centra 1972. godine, Građevinski se centar razvijao kao središte graditeljstva za Hrvatsku, ali i za tadašnju socijalističku Jugoslaviju. Osamostaljenjem Hrvatske došlo je do organizacijskih promjena u Centru. U jesen 1991. godine Građevinski je centar rasformiran i osnovane su 4 srednje škole i Učenički dom kao zasebne ustanove. Jedna od tih škola bila je i naša OBRTNIČKA I INDUSTRIJSKA GRADITELJSKA ŠKOLA koja je započela s obrazovanjem trogodišnjih obrtničkih zanimanja. Prvi ravnatelj OIG škole bio je Bruno Siretz, prof. koji je Školi radio do umirovljenja (1991. – 2000.). U dva mandata ravnatelj je bio Antun Hrvojčec, dipl. ing. arh. (2000. – 2008.). Sadašnji, treći ravnatelj OIGŠ, je Anto Vidović, dipl. teolog. Svi ravnatelji naše Škole bili su nastavnici u Školi i prije stupanja na funkciju ravnatelja dobro su upoznali specifičnosti rada i obrazovanja naših učenika.


_